“Vakcine su najveće medicinsko dostignuće modernog doba, javnost isključivo da sluša preporuke struke”

 “Vakcine su najveće medicinsko dostignuće modernog doba, javnost isključivo da sluša preporuke struke”

Svaka pojava koja sa sobom nosi određenu dozu neizvjesnosti kod čovjeka može probuditi osjećanje straha, te stoga ne čudi što je prvobitni strah od zaraze koronavirusom sada donekle upotpunjen ili pak zamijenjen i strahom od vakcinacije. Marijana Minić, edukant za savjetnicu u transakcionoj analizi, za FOS kaže da su za prevazilaženje straha i korak ka imunizaciji ključne potpune i jasne informacije koje dolaze sa relevantnih zdravstvenih adresa, te koje će na pravi način javnosti dati uvid u to da prednosti vakcinacije nadmašuju potencijalne rizike. Takođe pojašnjava kako se izboriti sa strahom od vakcinacije ali i samom tripanofobijom.

Neizvjesnost je, pojašnjava Minić, za nekoga veoma neprijatna jer je usko povezana sa nepoznatim. Sve što nam je nepoznato, nemamo dovoljno informacija o tome i nemamo sličnu pojavu u iskustvu posrednom ili neposrednom, negdje prirodno izaziva strah.

“Tako je i u slučaju vakcine. Veoma je mali broj ljudi koji imaju saznanja šta je sastav vakcine, na koji način će djelovati, kako naše tijelo može odgovoriti na vakcinaciju i slično”, kaže Minić za FOS.

Dobra komunikacija je ključna

Ne krije da dilemu u vezi sa vakcinacijom najčešće stvaraju dezinformacije i razne teorije zavjere koje se internetom šire brzinom svjetlosti, te koje zdravstvenim radnicima dodatno otežavaju napore u borbi protiv virusa. Zato je, naglašava, dobra i prevashodno jasna komunikacija između struke i javnosti ključna.

“Situaciju komplikuje dodatno stručna javnost koja šalje nedovoljno jasne poruke. Apeli za postizanjem kolektivnog imuniteta nemaju dobar odziv jer ljudima prvenstveno treba objasniti šta vakcinacijom možemo dobiti, kakve koristi dugoročno gledano po naše zdravlje može dati vakcina i šta zaista ppdrazumijeva kolektivna imunizacija. Takođe, ljudi nemaju dovoljnu svijest o tome koliko je veća šteta razboljeti se od određene bolesti nego vakcinisati se”, smatra Minić.

Ističe da plasiranje različitih priča i izdvojenih iskustava do kojih dolazimo razmjenom informacija i te kako mogu uticati na odluku o vakcinaciji.

“Kao što sam već napomenula, podvojenost struke u samom odabiru i preporuci koju vakcinu izabrati kao i čestim mijenjanjem izjava koje plasiraju građanstvu utiču na gubitak povjerenja kod istih. Veoma je loš način na koji struka približava temu vakcinacije ljudima. Često ne dobijemo odgovore po koje smo pošli i koje zahtijevamo od doktora. Takođe, u ovako stresnom pandemijskom periodu veoma nam je važna izvjesnost i sigurnost, i ono što teško možemo dobiti od onih koji nas vakcinišu a to je garancija”, navodi Minić naglašavajući da danas, kada svaki čovjek stoji na samom ulazu nepresušnih izvora informacija, lako može posumnjati i odložiti vakcinaciju slušajući argumente antivakserskih organizacija.

“Vakcina je kroz istoriju uvijek značila produžetak čovjekovog života i unapređenje kvaliteta i zdravlja. Danas, kada na raspolaganju imamo više mogućnosti vakcinacije, nalazimo se pred velikim izazovom koju vakcinu odabrati i da li uopšte i primiti vještački imunitet. Ključno je razviti dobru komunikaciju između onih koji šalju poruke i preporuke struke i onih koji treba da čuju te poruke na pravi način.”

“Javnost isključivo da sluša i vodi se onim što stručna lica govore”

Veoma je važno, naglašava Minić, da struka prvenstveno šalje jasnu i konkretnu poruku.

“Da se određenom kampanjom, koja bi za cilj imala vakcinisanje većine stanovništva, barata isključivo pravim informacijama i jednostavnim i jasnim činjenicama. Ljudi traže dokaze. Dokazi mogu biti i ljudi koji su već vakcinisini, da oni negdje budu motiv da se i ostali vakcinišu. Takođe bitno je da se daju odgovori na pitanja onima koji ne žele da se vakcinišu, prije svega da se provjeri i koji su lični razlozi zašto neko neće vakcinu, i da se nalaženjem nekog zajedničkog imenioca poboljša i napravi pozitivan stav prema vakcini. Svaki čovjek, ponaosob treba da postavi granicu u primanju i prihvatanju različitih informacija i antiinformacija i da isključivo sluša i vodi se onim što stručna lica govore jer ipak, javno izgovorena riječ ima veliku odgovornost u odnosu na ono što se plasira on NN izvora po internetu”, kaže sagovornica našeg portala.

Kada je u pitanju imunizacija njen stav je jasan.

“Moja preporuka je da svakako treba vakcinisati. Vakcine jesu skoro najveće medicinsko dostignuće modernog doba. Prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, vakcine osim što preventivno utiču na sprječavanje pojava bolesti, takođe i spriječe dva do tri miliona smrti godišnje. Imunizacijom stitimo sebe, ljude u našem okruženju i na taj način, ako svaki pojedinac razmišlja, zaštitićemo i cjelokupnu zajednicu i unaprijediti zdravlje stanovništva uopšte. A do zdravlja treba da nam je najviše i stalo. Ljudima koji se plaše treba pružiti sigurne smjernice i objasniti im pozitivne strane vakcinacije. Od velike je važnosti da poštujemo nečiji strah i da osobu koja se plaši vakcine pokušamo da razumijemo i veoma pažljivo i sigurno je motivišemo na vakcinaciju. Bilo kakva prisila i zastrašivanje ne mogu uroditi plodom”, pojašnjava Minić.

Kako prevazići tripanofobiju?

Nerijetki su slučajevi da mnogi ustuknu od vakcinacije i zbog tripanofobije. U pitanju je, kako pojašnjavaju stručnjaci, intenziviran strah od injekcija, medicinskih instrumenata i uopšte medicinskih procedura u kojima se koristi igla.

“Simptomi ovog fobičnog poremećaja su najsličniji simptomima napada panike. Osoba ima osjećaj da će umrijeti, ugušiti se, lupa joj srce, tresu se ruke, misli da će izgubiti kontrolu i slično. Ljudi koji tako reaguju na iglu uglavnom i izbjegavaju odlaske kod ljekara. Važno je otkriti logiku razmišljanja osobe koja se plaši igle da bismo mogli na adekvatan način da joj pomognemo da prebrodi tu neprijatnost”, navodi sagovornica FOS-a.

Često se, dodaje, taj strah prenosi kroz porodični i familijarni kontekst, a neki psiholozi smatraju da potiče još iz davnih vremena kada su se zaista u medicinske ili nadriljekarske svrhe koristili čudni i zastrašujući instrumenti i oruđe i cesto u nesterilnim uslovima pa je nerijetko i dolazilo do sepse i čak smrtnih ishoda nakon intervencija.

“Svakako ne treba potcjenjivati i omalovažavati nečiju fobiju od igle i kroz psihoterapijski rad pomoći osobi da se oslobodi viška straha, jer nekada poremećaj može biti veoma izražen da objektivno može osoba sebe da dovede u opasnost, kada npr. njen život zavisi od neke intervencije a ona iz straha je odbije. Kada pokušamo pronaći logiku njihovog ircionalnog straha straha, često u razgovoru sa njima dobijemo slike. Nekada su reakcije fobičnih ravne osjećanju užasa. Svakako je najbolja terapija psihoterapija ali se, ako je to neophodno, mogu primijeniti i anksiolitici i antidepresivi. U terapiji sa njima raditi na dekontaminaciji iracionalnih i pogrešnih uvjerenja koja su i dovela do fobije”, zaključuje Minić za kraj razgovora za FOS.

Podsjećamo, masovna vakcinacija u Crnoj Gori je počela 4. maja. Svi građani mogu zakazati imunizaciju putem broja telefona 1717 ili sajta covidodgovor.me.

Projekat “Vakciniši se – uz prave informacije do vakcinacije” portal FOS Media sprovodi uz podršku Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.

NAPOMENA: Stavovi izraženi u ovoj publikaciji isključiva su odgovornost korisnika finansiranja i ne odražavaju stavove Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.

Avatar

Portal Herceg Novi

Pročitajte još