Đuro Krnić: Radio amateri su veza kad se sve veze prekinu

 Đuro Krnić: Radio amateri su veza kad se sve veze prekinu

Foto:Privatna arhiva

Uprkos brzom napretku u tehnologijama komunikacija, koje pružaju mnogo komfornije, kvalitetnije i jeftinije veze među ljudima, radio amateri su i dalje, ključni prenosici poruka, Današnji sistemi su ranjiviji jer dobar “haker”, sa lošim namjerama, može onesposobiti bilo koji sistem, sjedeći u udobnoj fotelji, hiljadama kilometara daleko.  Iako od velike koristi zajednici, radio amateri su u zapećku odgovornih institucija.

Foto: Đuro Krnić- oko šest miliona radio amatera širom svijeta dobija osnovne informacije o Herceg Novom i Crnoj Gori

Prirodne nepogode podsjete nas na značaj radio amatera. Kad sve veze „puknu“ oni preuzimaju ključnu ulogu. Naš sagovrnik Đuro Krnić, iz Herceg Novog, prisjeća se početaka prije 47 godina i brze upotrebe teorijskog znanja i iskustva u praktične svrhe nakon katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru 1979. godine.

-Kada je, tog 15, aprila 1979. katastrofa zadesila Crnu Goru, posebno njen priobalni dio, ostavljajući za sobom preko stotinu žrtava i strašno razaranje, bio sam u krevetu. Nogama klecavim od straha, iz ruševine tadašnjeg Doma omladine, u kome se nalazila i jedna mala prostorija Radio kluba „Herceg Novi“, nekako sam izvukao malu crvenu Japanku, Agregat „Honda E-300“. To  mi je omogućilo da uskoro uključim radio stanicu i u svijet pošaljem vijest o katastrofi.

Foto:Privatna arhiva
Veza se može održati i u ovakvim uslovima

„Oni su prvi javili“! Tako su, uglavnom, glasili naslovi u novinama koje su izvještavale   o zemljotresu, prenoseći uglavnom izvještaje radio-amatera. Ponosan je Krnić što je bio jedan od njih, iako priznaje da „motor“ tih aktivnosti nije bila nikakva hrabrost ili humanost, već isključivo strah! Uostalom, nije li Fjodor Dostojevski  tvrdio da je strah pokretač svih ljudskih  aktivnosti?!

-Te prve informacije odnosile su se na opšte stanje, a posebno na to što su prioriteti pomoći koja je uskoro počela pristizati iz svih krajeva bivše nam Domovine, ali i iz inostranstva. Šatori, ćebad, voda, hrana,ljekovi, gorivo, agregati….

Foto: Privatna arhiva- jesen 1979 godine

-U prvim satima, nakon katastrofe, čuo sam se i sa kolegom Ruždijom-Ruždom Bajramovićem iz Ulcinja. Tek nakon razgovora sa njim, shvatio sam kolike su razmjere razaranja. Koliko su nemoćni bili oficijelni sistemi veza neposredno nakon zemljotresa, govori i činjenica da sam bio u (ne)prilici da prenosim i šifrovane telegrame Narodne odbrane, ali i da kontaktiram sa našim pomorcima na brodovima diljem svijeta, kojima je to bio jedini način da dobiju najosnovnije informacije o porodicama na ugroženom području”, opisuje Krnić te dane, kao da je juče bilo, naglašavajući da su pred radio amaterima, skupi, oficijelni uređaji bili na koljenima ili u prašini. Jer su radio-amateri  kao mačke. Uvjek se dočekaju na noge. Sa  gorčinom se prisjeća naš sagovornik  još jedne katastrofe  u  kojoj  je, sa  još nekoliko kolega, bio  jedina veza među   ljudima.

-To nije zemljotres, već nešto što bih nazvao „mozgotres“. Davno je nauka otkrila što prouzrokuje zemljotrese. Danas ih je moguće i predvidjeti, ali zašto i kako nastaju „mozgotresi“ ni Sigmund Frojd nije znao”, zabrinutim osmjehom priča nam Krnić.

Foto:Privatna arhiva-poštovanje Mostaru i onima koji su ga branili

Početkom  devedesetih  godina,  prošlog  vijeka, počinju  ratovi    na  prostoru Jugoslavije, koja ubrzo „umire“ pogođena strašnim pogibijama i razaranjima.

Na samom početku te kataklizme, nečijom suludom voljom, prekinute su komunikacije sa dojučerašnjim komšijama. „Bratski narodi i narodnosti“ postadoše neprijatelji „sa kojima se treba obračunati i razgraničiti za sva vremena“. I  opet, uplašen i  zabrinut  za  prijatelje i rodbinu,  Đurica Krnić uključuje  radio  stanicu.

Foto: Đuro Krnić -radio stanica 4040

-Bilo je i teško i opasno. Neki   moji „prijatelji“ prelazili su na  drugu  stranu ulice, da ih neko ne vidi u mom društvu. Stizale su prijeteće poruke na telefon, presrijetana su mi đeca na putu do škole, u nekoliko navrata privodila me policija na „informativne razgovore“, dva puta su upadali u stan i pretresali. Ni dan danas ne znam što su  tražili!

Strašno teško je to padalo mojoj  porodici, pogotovo majci. Prije toga, samo su jednom u našu kuću dolazila uniformisana lica zbog pretresa. Bilo je to nakon pada Italije 1943. godine, kada su Njemci, informisani od domaćih žbira, došli da zaplijene radio prijemnik preko koga su rodoljubi slušali Moskvu, London….

Foto:Privatna arhiva

Sretne me jednom prilikom u gradu  prijatelj, koji  je imao tada  dobre  veze u policiji  i poče, zaista u najboljoj namjeri, da me savjetuje da se okanem te rabote jer imam đecu. A ja se zbunih, pa ne nađoh pametniji odgovor, nego mu rekoh da upravo  zbog  đece  to i radim. Tu  je  naš  razgovor  završen, ali  smo ostali prijatelji do dana današnjeg. Mnogo godina kasnije ispričao mi je kako je bilo i predloga za moju likvidaciju. Na moju sreću, prevladalo  je  mišljenje  da  treba  da  me  uhvate  na „djelu“. Kako „djela“ nikad nije bilo, tako je meni glava još na ramenima. Jest sijeda i sa mnogo manje dlaka, ali ipak je tu. I moja je!“, prepričava Krnić te teške dane i sa zadovoljstvom ističe da ga je obradovalo kada su mu se pridružili radio amateri : Emir, Miro, Željko, Andrija, Sanja, Zlatko pa mu je bilo mnogo lakše, makar fizički. A pretvorila se ta humanitarna aktivnost u jednu strašno zahtjevnu obavezu. Ponekad su radili i po 15 sati dnevno. Do normalizacije telefonskih veza, iz Radio kluba „Herceg Novi“ preneseno je više od 110.000 (sto deset hiljada) poruka i direktnih spajanja.

Foto:Privatna arhiva

-Za ono što smo, moja porodica i ja, tada doživjeli i preživjeli, ne krivim nikoga! Vaspitan sam u duhu crnogorske tradicije, koja kaže da je junaštvo braniti sebe od drugoga, a čojstvo braniti drugoga od sebe! Ta tradicija, ali i porodično vaspitanje, nalažu mi da vazda budem na strani slabijeg. Kada želim da ocijenim ili procjenim nečije postupke, ja vazda pokušam da se uvučem u kožu onoga koga procjenjujem. Tako sam se uvlačio u kožu nekog policijskog službenika iz tih devedesetih i njegovim očima posmatrao, a njegovom glavom dumao o sebi samome. Zaključio sam da bi i ja sam sebi bio sumnjiv. Vlast je rekla da se veze prekinu, a on i njegovi pajtosi to preskaču nekakvim radio-amaterskim vezama i još prijateljski komuniciraju sa radio-amaterima koji se nalaze na neprijateljskim teritorijama. I što je najgore, sve to rade besplatno! Sa stanovišta policijskog službenika iz tog doba, to je, najblaže rečeno, sumnjiva rabota!“ šaljivim tonom, ali i gorčinom prisjeća se naš sagovornik, koji  kaže da ga je ta rabota zdravlja koštala.

-Slučajnim ultrazvučnim pregledom, otkriše doktori da imam nekog đa’ola u desnom bubregu. Skener je pokazao da je đavo prilično zločest i opasan, pa su bubreg i nadbubreg morali napolje. Patološki nalaz je pokazao da je đavo Prve A kategorije. Rekoše mi da se to prevodi kao početak početne faze malignog tumora bubrega. Plastificiran i uokviren, taj patološki nalaz visi na zidu iznad mog kreveta,

Avatar

Portal Herceg Novi

Pročitajte još